Treće pismo

Evo i trećeg pisma gospođe Anice

Josipa bok !

Eto, rekla sam da ti se više neću javljati, ali ovo je sigurno zadnje od mene. Pa da odmah krenem na stvar. Ne znam što je s tobom, jesi li ti mislila da ćeš mene uplašiti sa svojim pisanjem, te kući, te u šećeranu, jer ja nisam htjela preuzeti tvoju poštu. Pa gadno se varaš sa tim objavljivanjem pisma o meni i ocu da to nitko ne zna. Moje kolegice sve znaju kako se tvoj otac upoznao sa mnom i da ima kćerku i na kakav način se uopće oženio tvojom mamom. Sve je to istina što kažeš da je bio sa mnom i dok je bio oženjen i ja sam te vidjela na njihovoj rastavi prvi put i nema tu nikakve tajne. Kako te nije samo sram o tome jer se radi i o tvojoj majci. Tata je bježao od nje kad je vidio što se s njom dešava, da je bolesna na živce, jer su ga tvoji djeda i baka prevarili. Zatajili su mu njenu bolest, i kad je počeo živjeti s njom onda je sve shvatio. Kako bi muž od žene bježao i ne želio živjeti s njom ako se oni vole i ako je među njima sve u redu. Ne može nitko nikoga voljeti sa strane, ili muž ili žena ako sve štima u braku. Pa tako i tvoj otac, ne bi bježao iz braka da je bilo sve u redu. A eto ta sretnica sam onda bila ja , jer mi je ispričao kako i što je s njim, a mogla je biti i neka druga, jer on bi se svejedno rastao i otišao od nje. Pa ti si sada žena 31 godinu i imaš svoju obitelj, i sam taj razvod je već prošlo 30 godina, i od prvog dana svi su sve saznali dok sam se udala, a i naša djeca sve znaju i sva rodbina, jer su oni imali priliku upoznati tvoju mamu, pa zato se svega toga srami, jer ja ti kažem samo istinu i da nas ostaviš na miru. Nemoj misliti da ćeš ti mene s time naživcirati i napakostiti , samo objavi i svoju bolesnu mamu objavi, i pazi na sebe da ne bi to sve skupa tebi zasmetalo za zdravlje, jer ti imaš po tome mamine gene, a ne tatine kako kažeš. Tvoj je otac pošten i dobar čovjek i to objavi i kako su ga mamini roditelji prevarili kada su mu nametnuli bolesnu na živce kćerku, što je i dokazano i sada sa njenom bolesti. Pa tako neka ti je sa srećom , jer se vidi da nisi sada sretna. Kad bi meni tako nešto netko napisao ili kazao, taj za mene više ne bi postojao, kad si išla tražiti nekoga nakon toliko godina ako si sretna, jer ni ja nemam nikoga ali sam sretna uz svoju obitelj, djecu i supruga i ne treba mi nitko više. Toliko! To ti sve skupa šteti za tvoje zdravlje, nemoj se opterećivati sa nečim davnim a što se ne tiče tebe i tvog braka.

ZAUVIJEK ZBOGOM!

Sada sam još više svima ispričala o tebi, a i moje kolegice ti poručuju da si bolesna, da pod hitno potražiš liječničku pomoć a i ja sam tog mišljenja.

Htjela sam samo da saznaš istinu o svemu jer si sada žena pa sama zaključi tko je u svemu najveći krivac, jer kao dijete nisi trebala to znati.

STVARNO MI TE ŽAO HA, HA, HA

Stvarno si bolesna kad uspoređuješ privatni život prije 30 godina i moj cijenjeni rad u laboratoriju.

Ako ne znaš privatno je samo privatno, stvarno si glupa.

PAŽNJA:

PA TATA TI JE DOLAZIO KOD MENE, NE JA KOD NJEGA!!! NISAM JA BJEŽALA OD MUŽA NEGO ON OD SVOJE BOLESNE LUDE ŽENE, KAD VEĆ TOLIKO TRAŽIŠ. ZNAM I JA BITI JOŠ ZLOČESTIJA. ZAPAMTIT ČEŠ TAJ DAN KAD SI IŠLA NA FEJSBUK DA TRAŽIŠ POLUBRAĆU KAKO BI NAPAKOSTILA MENI!

SVE TO OBJAVI!!! 

MISLIM DA ĆE TE SE TATA ODREĆI PREKO NARODNIH NOVINA, NAKON SVEGA TOGA.

Nakon ovog Aničinog pisma ja više nisam pisala. Nakon tjedan dana poslala sam samo razglednicu, nakon što sam o svemu dobro razmislila. Napisala sam samo to da ću sve to objaviti kao što sam i rekla, i kao što i sama gospođa Anica u zadnjem pismu priželjkuje. Jer ja se zaista nemam čega stidjeti, a jako je žalosno što ona misli da nemaju niti oni. Zadnja rečenica njenog zadnjeg pisma, koliko je tužna, toliko je i smiješna. Pa moj „otac“ me se odrekao prije 30 godina, tako da zaista ne mora u narodne novine zbog toga. Pa ljudi moji, kako ta žena razmišlja,to još nisam vidjela...