Drugo pismo

Drugo pismo gospođe Anice

Bok Josipa !

Eto, samo se javljam da potvrdim tvoje misli i planove. Bila sam u pravu kada sam rekla sinovima da prekinu kontakt s tobom, jer si išla sa ciljem da ih upoznaš, da se zbližiš s njima. E pa sada su i oni dobili na znanje koji ti je plan. Ne znam Josipa kako si samo mogla pokušati da se zbližiš s njima kad nas, oca i mene vrijeđaš. Prevarila si se mi smo oboje jako pametni i civilizirani ljudi i cijenjeni i na selu i ja u svom poduzeću od boljih cjenjenijih ljudi. Po tvome pisanju sigurno želiš da ti otac umre kad spominješ ostavinsku raspravu, da se ti tu nađeš. Ne razmišljaš ni malo pametno, pa nikad se ne zna tko će prije umrijeti, mlađi ili stariji. Mi smo ipak još u relativno lijepim godinama života i ne razmišljamo još o smrti. Ne znam odakle ti da mi nismo sretna obitelj, da sam ja u nekim stvarima ugrožena, pa ti si dijete, nemaš pojma još o životu. Što se tiče sreće i ugroženosti pa to si onda ti, jer mi nismo tražili tebe, nego si ti tražila nas. A što se tiče tvog dijela kojeg si spomenula nemoj se truditi i previše zamarati, jer taj postupak je već odavno sređen i oporuka je već sudski napravljena tako da ti stvarno nemaš što tražiti kod nas. Sama si rekla kako si sretna i imaš sve, pa zašto sanjaš o ostavinskoj raspravi. Ja i tata smo previše toga stekli svojom ljubavi i radom, da bi mi tek tako prešli preko toga ne misleći na svoje sinove. Nemoj se više javljati, uzalud trošiti vrijeme, jer stvarno nema smisla. Ja ti bez obzira želim da budeš sretna sa svojom obitelji, i bolje da to vrijeme posvetiš njima. Jednostavno nas nitko od vas ne zanima, što je, kako i gdje je. A tata se još jako dobro osjeća i drži i kaže da ti poručim da misli da će doživjeti 100-tu, a ti bi već o ostavinskoj raspravi, koju možeš zaboraviti.

Moj odgovor….

Poštovana gospođo Anice !

Da ja sam imala samo jedan cilj, a taj je da upoznam svoju polubraću, što je potpuno normalno i prirodno za sav normalan svijet. Jer to što mi imamo istog oca ništa ne može promijeniti, a pogotovo ne vi gospođo Anice. Ali ja sam tu, na vašu veliku žalost. I tek sada mi je jasno čega ste se uplašili. Znači uplašili ste se da ću ja tražiti dio nasljedstva i zato ste naredili sinovima da prekinu kontakt sa mnom. No draga gospođo Anice, meni to nikako nije bilo na pameti, ali nakon vašeg pisma o tome i te kako razmišljam. Isključivo da bih vama napakostila, a ne iz neke potrebe. Jer potezanje tog pitanja ste sami prouzročili svojim bezobrazlukom. Pa, znam i ja biti bezobrazna. Prvi ste počeli ovo prepucavanje, jer ste bili toliko drski da mi pošaljete pismo. Ne, nisam se prevarila, da vi niste pametni i civilizirani ljudi, jer da jeste ne bi ovako postupili prema meni koja vam nikada nisam ništa loše napravila. Sram vas i stid bilo! A to što ste cijenjeni u selu i u svojoj firmi može se lako promijeniti. Jer pitam se da li vaše kolegice iz laboratorija znaju da vaš muž ima kćerku za koju nikada nije niti pitao, a kamoli brinuo, čemu ste i vi puno doprinijeli. Jer i sami kažete kako ste se viđali s mojim „ocem“ dok je još bio oženjen mojom majkom. Toliko o vašem moralu, gospođo Anice. Ne znam da li bi nakon ovog saznanja bili tako cijenjeni kod vaših kolega, kolegica i prijatelja. Bez obzira na sve, ja ne želim da moj „otac“ umre, ali kada se to jednom i dogodi ja za njim sigurno neću plakati. Da, vi niste tražili mene, već ja vas tj isključivo, samo svoju polubraću. Jer moj „otac“ me ne zanima kao niti vi. Što se tiče vašeg postupka i oporuke, to možete zaboraviti, jer grdno se varate ako mislite da ne poznajem zakon. Očito ga vi ne poznajete, pa vam savjetujem da nađete dobrog odvjetnika koji će vam sve objasniti da ne moram ja. I neka živi moj „otac“ još 500 godina, ali ja ništa neću i ne mogu zaboraviti. A vaša pisma će biti postavljena na Internet i svi će ih moći pročitati i čudom se čuditi, kakvih sve roditelja i ljudi ima na ovome svijetu. Priliku da vide pisma i vaša i moja imati će širi krug ljudi, nadam se i vaše kolege i kolegice u firmi, kao i djevojke vaših sinova, ali i njihovi roditelji. Vi ste grozni i zločesti ljudi, jer vam nije bilo dosta što ste me odbacili kada sam bila dijete i niste me upoznali s polubraćom, već to činite i sada, nakon 30 godina. Pa se vi lijepo pozdravite s poštovanjem sela i vašeg poduzeća. Jer kao što rekoh, znam i ja biti bezobrazna. Valjda su to „očevi“ geni! Ovo je zadnje pismo od mene, ali možda slijedi posjeta vama i vašem selu, jer na kraju krajeva i Dario me pozvao u svatove!

Josipa Bartolović

Ovo pismo gospođa Anica nije primila pa mi se vratilo. Nakon toga poslala sam isto u njenu firmu (šećerana Viro) ali i kući. Ubrzo sam dobila odgovor (vidi treće pismo)……