Prvo pismo

Prvo pismo gospođe Anice meni

Eto na samom početku lijep pozdrav od Anice sa obitelji Novosel. Nisam mogla izdržati a da ti se ne javim sa nekoliko riječi. Kao prvo čestitam ti tvoj imendan. Ne znam da ne duljim puno htjela bih ti nešto reći u vezi traženja preko interneta svoje polubraće. Jako sam se iznenadila što si uopće pokušavala doći do njih. Prvi dojam mi je bio da i nije to tako loše, ali kasnije nakon tvojih komentara zaključila da i baš nije tako dobro koliko mi se dojmilo. Odlučila sam reći i objasniti našim sinovima da zauvijek prekinu kontakt s tobom jer te nikad nisu upoznali pa i ne moraju. Iskreno ti kažem da smo mi doista sretna obitelj i da ne želimo nikakav odnos s tobom , nikome nisi ni malo poželjna. Žao mi te jedino što si tako odrastala , a za to su zaslužni tvoja mama i njezini roditelji tj djeda i baka koji su je išli bolesnu na živce udavati. Oni su sigurno željeli da se ona uda , da si rodi dijete da ima tko brinuti o njoj , a to si nažalost ti. Mami ti je bilo tek 17 godina kad je zatrudnjela s tobom i na prvu uhvatila tatu da se oženi njome, a on mlad sa 20 godina i neiskusan nije znao što ga čeka. Mama ti je dolazila u Orešac u goste i tako su se i upoznali i sa 17 godina tvoji djeda i baka primili su ga kod sebe u kuću i ona je odmah ubrzo zatrudnjela i tako da se morao oženiti. Odmah nakon provedenog vremena zajedno primijetio je da ti je mama bila psihički bolesna što se svakim danom više primjećivalo na njoj. No kad je rodila stanje se totalno pogoršalo. On je tj tata odmah vidio u što se uvalio i zatražio razvod braka sa mamom. On je u biti uopće nije volio jer je sve vrijeme provodio sa mnom kad je god bila za to prilika. Dopisivali smo se i sastajali što i tvoja mama sigurno zna. Dolazio je kod mene čekati Novu godinu, dok ja nisam završila srednju školu i doselila se kod njega. Bila je to velika ljubav između nas i eto danas smo jedna presretna obitelj. Ostavio te kad ti je bilo godina dana jer smo mi već onda živjeli zajedno. Bila sam s njim čak i na njihovoj rastavi braka a tad sam i tebe vidjela kao malu. Eto, Josipa meni je tebe žao kad si rekla mojoj djeci kako nemaš nikoga da ti je mama u bolnici, ali ne znam što se onda s tobom dešava kad tako razmišljaš, kada imaš svoju obitelj, djecu i supruga, moraš biti s njima sretna a ne težiti za nekime koga nisi nikada upoznala kao npr polubraću. A što moraš brinuti o mami to krivi svoje baku i djedu koji su je išli bolesnu udavati da bi ti sad snosila posljedice. Htjela sam ti napisati istinu da znaš o svemu tome ako ti je nisu tvoji ispričali. Iskreno ti kažem da ti želim da budeš sretna sa svojom obitelji i da je to zadnje sa moje i od naše strane, da ti nikada više ne padne na pamet da nam se na bilo koji način pokušaš približiti , a pogotovo mojoj tj našoj djeci, jer nam iskreno nisi poželjna nikome, pa i sigurno svom tati ako se tako može nazvati, jer se sve te godine nije raspitivao o tebi, niti si mu falila. Ti sad imaš djecu pa mislim ako i malo normalno razmišljaš kad on nije htio znati za tebe da nemaš ni ti što znati i osjećati za njega. Ali opet si ti najviše ispaštala koja si najmanje kriva što si se rodila. Oprosti na pisanju malo sam se žurila i

ZAUVIJEK ZBOGOM OD OBITELJI NOVOSEL !!!

I ovo je u pismo bilo napisano upravo velikim štampanim slovima. Eto to je za sada to a kasnije ću staviti i svoje pismo koje sam poslala kao odgovor na ovo. A onda naravno i ostala u kojima se gospođa Anica zahuktava ali ni ja ne ostajem dužna… Morala sam tako jer nisam mogla ostati mirna na njene uvrede, a tko bi mogao, zar ne?

Moj odgovor na pismo gospođe Anice…..

Poštovana gospođo Anice !

Jako me iznenadilo vaše licemjerstvo, na početku pisma me lijepo pozdravljate i čak mi čestitate imendan, na čemu vam naravno ne želim zahvaliti, jer tijek pisma pokazuje vaše pravo lice. Ne znam na kakve komentare mislite kada kažete da ste nakon njih odlučili reći vašim sinovima da prekinu kontakt sa mnom. To je vaše pravo i vidim da imate veliki utjecaj na svoju djecu iako su već odrasli ljudi. Moja želja da ih upoznam je izričito moja želja. Smatrala sam da su oni malo civiliziraniji i pametniji od svog oca i majke. Jer kako god okrenete mi imamo istog oca. No prevarila sam se. Moja želja za kontakt s njima je bila usmjerena samo na njih, jer ja nisam pitala za oca niti jednom u našem dopisivanju, niti me on zanima. U vašem pisanju vidim da ne shvaćate baš najbolje kada kažete da sam ja rekla kako nemam nikoga , a to sam naravno mislila na braću i sestre. Znači jedinica sam. Ja imam prekrasnu obitelj, muža koji me voli i dvoje divne i pametne djece, te mnoštvo prijatelja. Zaista me čudi kada kažete da ste sretna obitelj tj presretna obitelj, jer uistinu ne znam kako to možete biti. Uistinu ne znam kako možete voljeti i poštovati čovjeka koji ima kćerku za koju nikada nije brinuo niti ju je želio vidjeti. Za moj pojam shvaćanja s takvim čovjekom nešto nije u redu. No draga gospođo Anice vi ste očito drugih svjetonazora i svaka vam čast na tome! A što se tiče moje mame, ona nije u bolnici, nego stanuje u jednom prekrasnom domu i lijepo joj je. Vidim iz vašeg pisma da ste se osjetili prilično ugroženo, iako ne vidim za to razloga. Ponavljanjem toga da ja vama nisam poželjna, to pokazujete, ali i vrijeđate. Jer ja vama nisam nikada napravila nešto loše u životu. No dobro, to ipak govori o vama i vašoj kulturi. A ja znam da nisam poželjna svom ocu, pa kako bih onda bila vama. Vidim da se osjećate jako ugroženo isticanjem ovoga : ZAUVIJEK ZBOGOM OD OBITELJI NOVOSEL !!! To mi zaista nije jasno, zašto ste se tako uplašili ? Niste se trebali truditi da mi objasnite početak braka moje majke, ono što ja znam dovoljno je, a vaše seoske priče rekla kazala, ste mogli ostaviti za sebe. No ipak se bojim da ovo nije posljednje zbogom i da ćemo se još vidjeti. Ne mislim direktno na vas, već na nekog od obitelji, barem na ostavinskoj raspravi. Eto gospođo Anice, toliko od mene. Želim vam sreću u daljnjem životu. I stvarno ne treba da vam bude žao mene, jer ja živim lijepim i sređenim životom kakav vi možete samo sanjati, a ja ga živim i sanjam MIRNIM snom, što ne bih rekla za vas i vašeg muža.

Naravno, ako imalo normalno razmišljate !

Što nažalost ne bih rekla!

Josipa Bartolović